Skip to content

“Ne budite zabrinuti…”

Nakon što je Isus prethodnih nedjelja govorio svojim učenicima, kako onima prije tako i nama danas, kako djelovati, danas nam želi usmjeriti pogled prema “pravoj stvari”.

Već u prvom čitanju (Iz 49, 14-15) nam prorok Izaija želi pokazati kakav je Bog zapravo. Dakle, Bog nije netko udaljen od čovjeka, u oblacima, koji nema ništa s ovim svijetom. Izaija pita, može li žena zaboraviti svoje dojenče? Ako bi i došlo do toga, Bog nikada neće zaboraviti svoje dijete – ni u kojoj situaciji. Kada nadalje Pavao u poslanici Korićanima (1 Kor 4, 1-5) govori kršćanima u Korintu, da ne sude prije vremena dok ne “dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca”, onda nam se s time opet želi ponoviti ono što smo naučili iz prvog čitanja. Bog je u svakoj situaciji uz čovjeka i ne zaboravlja ga ni u kojoj nevolji, ni kada ga se izdaje, napusti, ogovara i osudi. A i za nas vrijedi uputa, da nipošto ne sudimo jer ne znamo dubine ljudskih srdaca. Samo Bog ih zna, zato samo on ima pravo suditi.

Isus u evanđelju ove osme nedjelje neprestano uči svoje sljedbenike, da ne budu zabrinuti. Ni za život, ni za jelo, ni za piće, ni za tijelo ili odjeću. Zašto? Moglo bi se pomisliti da je Isus ovdje protiv svega toga, ali nije to točno. Isus nam želi usmjeriti pogled prema Bogu i čovjeku. Ako nam odjeća, izgled, jelo i piće, pa na koncu i tijelo postane toliko bitno, čak važnije od Boga, onda smo si stvorili nove idole kojima se klanjamo. Ne vidimo više čovjeka u potrebi, niti prijatelja pa ni Boga, jer smo zauzeti samima sobom i naš je pogled usmjeren samo prema nama. Isus nam dakle želi posvjestiti tri bitne stvari: Ne zaboravi da Bog nikada ne zaboravlja. Ne zaboravi da nisi bog i da ne znaš dubine ljudskog srca, zato ne sudi. I, ne zaboravi da ima nešto važnije od jela, odjeće, izgleda, a to je odnos i prijateljstvo s Bogom i čovjekom.


Mario Trifunović