Skip to content

Ljubiti sebe samoga

A kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita Isusa: “Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?”

A Isus mu reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”

(Mt 22,34-40)

Stani na trenutak. Sjedni i razmisli. Odreci se buke i užurbanosti. Sjedni i diši. Tko si ti? Što želiš od života? Gdje se vidiš? Kako sebe promatraš? Uzimaš li uopće vrijeme za sebe? Baviš li se u životu onime što voliš? Ako radiš na radnom mjestu koje ne voliš – radiš li bar u slobodno vrijeme ono što voliš?  Nalazimo se u vremenu korizme. Milosnom vremenu, kada možemo zastati na trenutak, baviti se sobom i svojim odnosom prema Bogu, sebi i bližnjima. Korizma je i vrijeme obraćenja, introspekcije. Kada si zadnji puta samoga sebe išta pitao? Dao sebi vremena za sebe? Voliš li ti sebe? I na koji način se voliš? Prihvaćaš li sebe, kao osobu koja jesi, koja raste i razvija se kako kroči kroz život?  Osobu koja zapne u grijeh i teško sebi oprašta? Ili pak osobu koja lako osudi drugoga a sebi sve oprašta? Osobu koja nema vremena razmišljati? Osobu koja je previše zaposlena da bi bila sama sa sobom a kamoli s drugima? Želiš li se mijenjati ili se grčevito držiš za iluzije?

Kao diplomirana filozofkinja, svjesna sam toga da je često važnije postaviti pravo pitanje nego dati odgovor. Često ni nemam odgovore. Kako dani prolaze, tako postajem svjesnija činjenice da je jedina životna konstanta upravo – promjena. Teško se s time nositi, jer je teško biti hrabar i riskirati. Zastupati sebe. Prihvaćati sebe i konstantno raditi na sebi. Iscrpljujuća je ta borba koju čovjek mora svakodnevno voditi sa sobom, a kamoli se uz to još svjesno ići mijenjati. Zato i jesmo stvoreni kao društvena bića, koja uče jedni od drugih. Nitko nije otok, iako većinu teškoća u životu moramo proći sami. Sam/a nosiš vlastiti križ i činjenica jest da do Golgote ideš sam/a. Nije ni to lako, jer često u tamnim noćima vjere ostanemo sami, s tom neopipljivom tamom koja se uvlači i pogađa samu nutrinu čovjeka – njegovo ili njezino srce. Ovdje dolaze i kušnje, osjećamo svu mučninu i gorčinu života. I u tim trenucima što nas drži? Ljubav. Ljubav u svim oblicima, posebno onima iz koje sve ostalo proizlazi – ljubav prema Bogu, sebi i bližnjima. Možeš sebe pitati zašto je važno upoznati sebe i zavoljeti se?

Razmisli malo. Od početka svijeta Bog je zamislio baš tebe – takvog kakav jesi, takvu kakva jesi, sa svime što jesi i što nosiš u sebi. Baš takvu dušu, duh i tijelo ti je namijenio. Sa svim vrlinama i manama, baš sa tom glavom, bojom očiju, baš sa tim krhkim noktima, baš takvim rukama i nogama… Darovao te tvojim roditeljima, koji su te odgajali zajedno ili odvojeno, možda i uopće ne živiš s njima. Odrastao/la si i živ/a si s razlogom i smislom. Bio/la ti ove ili one boje kože, govorio/la ovaj ili onaj jezik ili uopće ne mogao/la govoriti, čuti, vidjeti… Zdrav/a ili bolestan/na. Danas želim da si priznaš da vrijediš. Da si neprocjenjiv/a. Da su okolnosti u kojima se nalaziš dio tvoga života no nisu tvoj život. Carl Gustav Jung u jednom je svom djelu napisao da Ja nisam ono što mi se dogodilo već ono što biram postati. Moj dobronamjerni savjet jest da postaneš ono što jesi. Upoznaj svoje Ja. Provedi ovo milosno vrijeme u upoznavanju samoga sebe. Ti sam/a, zajedno s Gospodinom našim, najbolje znaš što ti treba – da pronađeš sebe. Jer univerzalnog recepta za življenje ovozemaljskoga života najčešće nema. Slijediti Krista je često apstraktna misao. Kao i ona da umireš sebi, jer kako možeš umrijeti osobi koju nisi ni upoznao/la? Iskoristi ovih 40 dana u vlastitoj pustinji za upoznavanje sebe i rad na sebi. Promjena nikad ne dolazi sama, sam/a ju često trebaš potaknuti. Usudi se živjeti! Usudi se pitati samoga/sebe. Upoznati sebe na svim razinama, uroniti u tamne kutke nepoznate vlastite nutrine. Dopusti da te potaknem da zavoliš sebe. Dopusti si promjenu. Dopusti Bogu da promijeni tvoje srce.

Ne traži izvana vrijednost, nego u sebi. Ne boj se svojih kutija tame, one će te osloboditi. Ne boj se samoće, ona često daje bolje odgovore nego bilo koja filozofska ili teološka misao. Budi sam/a sa sobom i sam/a s Bogom. Upoznaj sebe i ne boj se toga! Riskiraj, ljubi sebe – kako bi ljubio Boga i bližnje u ispravnosti. Jer ako ne ljubiš sebe, ne možeš ljubiti ni Drugoga a ni lice drugoga.  Suoči se s vlastitim paradoksom i dopusti si biti najbolja verzija sebe, no oprezno i s mjerom, jer nitko sebe ne poznaje do kraja doli Bog sam. Spremi se na životnu avanturu, uz dobre, stare recepte, koje čine: introspekcija (uvid u samoga sebe, op. a.), poniznost, hrabrost, oprost i pomirenje. Usudi se živjeti za Njega jer On je umro za tebe!

Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada – licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
– to troje –
ali najveća je među njima ljubav.
(1Kor 13, 12-13)


Jelena Savić