Skip to content

Dobro nam je u našoj udobnosti

Druga korizmena nedjelja ima jednu određenu poruku za nas kršćane: nisi stvoren za udobnost. Ta se poruka već očituje u prvom čitanju knjige Postanka, kada Gospodin reče Abramu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati i sam ćeš biti blagoslov” (Post 12,1-4a). Abram se zaputio kako mu je bilo rečeno. U drugom čitanju sv. Pavao u poslanici Timoteju (2 Tim 1,8b-10) vidimo, da kršćanin nije stvoren za udobnost već je poslan na put, ali ne po svome naumu. On ima misiju krenuti na put, zaputiti se kao Abram, kao Pavao i Timotej. “Ne po našim djelima”, kaže Pavao, “nego po svojem naumu i milosti.” Nije to ljudska ideja, niti Abrahamova ili Pavlova. To je nadasve naum i ideja Božja. On zove, a čovjek se odaziva.

Ista priča nas čeka u evanđelju po Mateju. Isus se uputio sa Petrom, Jakovom i Ivanom na goru, u osamu (Mt 17,1-9). Matej nam govori da se lice Isusovo preobrazilo: lice kao sunce, haljine bijele kao svjetlost. Vidjeli su Mojsija i Iliju kako razgovaraju s njime. Petar je prvi koji je skočio na noge, oduševljen s time što vidi. “Gospodine,” reče, “dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” Petar je ovdje zaboravio na ostale apostole i na poslanje, što i nama danas donosi određenu poruku. Imamo poslanje i ne smijemo zaboraviti na one koji pate, koji su gladni i žedni, koji su ugroženi, progonjeni i maltretirani na bilo koji način. Ne, ne možemo mirno sjediti dok je uplakana majka, otac, supruga ili suprug, prijatelj ili prijateljica. Ne, ne možemo mirno sjedit dok su naša braća i sestre progonjeni i isključeni iz društva. Ne, ne možemo mirno gledati ponižavanje i diskriminaciju drukčijih. Ne, ne možemo šutjeti na iskorištavanje radnika i svih onih koji pate na bilo koji način. Isusova poruka apostolima kao i nama danas ista je: “Ustanite, ne bojte se!” Vratite se u vašu svakodnevnicu, u društvo, u svijet, jer vas tamo čekam… i čeka nas puno posla!


Mario Trifunović